Odrastamo u vjeri, igri i ljubavi

Viđenja koja je imala u ranom djetinjstvu odredila su njezin životni put. Naime, kao pastirica bila je u izravnom dodiru s ljepotama prirode. Čitala je te prve tragove Božje prisutnosti, prve riječi njegova govora i objave. U nejasnoćama je postavljala pitanja majci. Majka je odgovarala koliko je znala i upućivala na veličinu Tajne, na put traženja Boga. U tom prirodnom okružju Bog je jače potvrdio svoju blizinu nakon majčinih tumačenja. Katarina je čuvajući ovce jednog dana ugledala utjelovljenu Riječ u liku malog djeteta. Dražest prizora obujmila joj je dušu milinom i ljubavlju. Ali slike je brzo nestalo i ostala je čežnja. Sljedeći put Bog ju je obdario viđenjem Čovjeka boli, Riječi raspete i krvave. Taj joj se prizor još dublje utisnuo u dušu i vodio do konačne odluke: slijediti Krista u muci. Nije to bilo lako i jednostavno odmah ostvariti. Ni majka nije prihvaćala olako te priče o viđenjima. Upoznati Krista dublje i slijediti ga moglo se u Kotoru, koji je pružao više. Katarina je bila uporna u svom naumu. Konačno je majka popustila.

U Kotoru joj je Bog progovorio na novi način otvorivši joj vidike duhovnog života, bogatstvo sakramenata i primjer nasljedovanja Krista. Našavši službu u obitelji gradskog suca Aleksandra Buće, Katarina je slijedila zov Božji. Aleksandrova supruga, plemenita gospođa Marina, prigrlila je Katarinu i poučavala je u vjeri. I našla je u Katarini dobru učenicu, gladnu Božje riječi, ljubavi i blizine. U sučevoj kući često su boravili i dominikanci, među kojima su bila i dva njegova brata. Katarina je upijala duhovnost, mudrost i asketizam ovih redovnika. Tako pripremljena prvi puta je blagovala Kruh koji je darovan za život svijeta, a u srcu joj je jačao žar velike želje: predati se sasvim Kristu.

Božji poziv bivao je sve jasniji. Odlučujući trenutak nastupio je na Veliki petak 1513. god. Čitanje Muke i propovijed koja je tumačila taj događaj toliko su je potresli te je odlučila postati dominikanska trećoredica i živjeti u samoći i pokori kao „zazidana djevica”. Tu odluku konačno je ostvarila 25. siječnja 1515. na znakovit blagdan: obraćenje sv. Pavla. Obukla je bijelu dominikansku tuniku, položila zavjete i uzela novo ime: Ozana, na uspomenu blažene dominikanke Ozane iz Mantove, preminule na glasu svetosti. Nastanila se u maloj sobici uz crkvu sv. Bartolomeja. Tu je provela 7 godina, a kad je mjesto nastradalo u potresu, preselila se kod crkve sv. Pavla.

Ozana je bila obdarena mnogim izvanrednim darovima: darom nadnaravne ljubavi prema Bogu i bližnjemu, darom pokore i molitve, darom ulivenog znanja, viđenja, prorokovanja i čudesa. Njoj su po savjet dolazili biskupi i pučani. U svojim molitvama ona je nosila sve potrebe svojih sugrađana. Na njezin prozorčić dolazili su nevoljni i siromasi. Ona ih je tješila i pomagala. Zauzela se za svoj grad pred Bogom osobito u napadu turskog brodovlja 1539. i po njenoj molitvi i molitvi vjernoga puka grad je čudesno sačuvan od osvajanja.

Ozana je proživjela više od pedeset godina u strogoj pokori i neumornoj molitvi. Bog ju je pozvao k sebi 27. travnja 1565. god. kako bi gledala licem u lice Riječ koju je ovdje na zemlji razmatrala. I na času smrti tražila je da joj se čita Riječ, a za posljednju borbu okrijepila se Svetim Kruhom. Čuvši vijest o njezinoj smrti narod je izvikivao njezinu svetost, a ljepota njezine duše i miomiris života očitovali su se i nakon smrti. Na odru je izgledala tako lijepa i širio se ugodni miris, da su je ostavili tri dana izloženu na poklon građanima Kotora. Blaženom ju je proglasio papa Pio XI. 21. prosinca 1927. Danas joj se neraspadnuto tijelo nalazi u crkvi sv. Marije u Kotoru. Na njezin blagdan 27. travnja 2013. kotorski biskup mons. Ilija Janjić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić i vrhovna glavarica Kongregacije sv. Anđela Čuvara potpisali su Dekret o otvaranju procesa za proglašenje svetom bl. Ozane.

Ozana je grad na gori čija svjetlost svijetli današnjim naraštajima Crkve. Ona je proslavila Boga svojim životom, a Bog je proslavio nju krunom svetosti. U njoj imamo sjajan primjer i moćnu zagovornicu na našem životnom putu.

s. Blaženka Rudić OP